Showing posts with label opinion. Show all posts
Showing posts with label opinion. Show all posts

Sunday, March 10, 2013

Princ na belom konju ili konj bez princa? ///////// Prince charming or a horse without a prince?

Month number 11, Task 6

Često čujem priče o "princu na belom konju". Kao i razmišljanja o tome da li je verovanje u njegovo postojanje samo mit ili takvog stvarno treba i očekivati? Pa onda modernu verziju tog mita: nema princa na belom konju, već samo konj? 

Da li stvarno treba očekivati takvog dasu, ili nam takva razmišljanja samo otežavaju ionako već komplikovanu situaciju muško-ženskih odnosa?

Još od malih nogu crtaći nam urezuju očekivanja da takav princ zaista postoji. Međutim, u crtaćima uvek postoji i zlo, i komplikacije, kameni spoticanja i prepreke u ostvarenju te ljubavi. 


Ali, ljudi ipak nekako vole da pamte samo dobro, pa im od svega ostane samo ideja o princu na belom konju, koji dolazi i spašava stvar i samo nas digne na konja i vodi u "happily ever after" život, bez da smo morali prst da pomerimo. 

A kod dečaka (a bogami i ponekih devojčica) onda dolazi period gledanja nekih drugih filmova, koji takođe utiču na oblikovanje njegovih očekivanja od žene. Naravno, potpuno različitih od onih koje ona ima od sebe u tom odnosu...

 
Pa onda dolaze prve ljubavi, i prva razočarenja.. I cela ideja o princu sada se samo još više komplikuje. Pored tog nekog opšteg savršenstva koje je on nosio, on sada treba da zadovolji i mnoge druge kriterijume: da ume da komunicira, da sluša, da zna da se provodi, da ga zavole i drugarice, pa roditelji. A kako smo starije tome se dodaju i očekivanja tipa: da se ne plaši vezivanja, da je samostalan, uspešan, odgovoran, da ima inicijativu, i tome slično. Da li je on možda taj? Ili ovaj?


A najvažnije od svega je sledeće: da zna da ja postojim, i da samo dođe i pokupi me, kad se najmanje budem nadala. Ili još bolje: kad ga najviše budem želela!

Epa, ne može...

U prošlom postu sam spomenula svoju verziju mita o princu na belom konju: ne postoji ni takav, a baš ni samo konj. Postoji princ, ali bez konja, sa dovoljno snažnim rukama da te podigne i ponese duž zajedničkog puta. Ali, povremeno te puštajući da pešačiš, jer on ipak nije iz bajke, i jer i on ima pravo da se umori.

Na kraju, sve se svodi na jednostavnu stvar: princ je onaj koji me voli...


... sa svim mojim manama...


... sa kojim ne moram imati filmska iskustva da bih znala da ga volim...
A ako se ni pored ovakvih očekivanja ne pojavi, treba na umu imati ovo:


Šta je za vas princ na belom konju?

//////////////

English version

I often hear stories about prince charming. Also about thinking whether believing in his existence is just a myth or that person maybe really exist? And then about modern version of that myth: there`s no prince charming, but only the horse, without a prince?

Should one hope for this kind of a man, or are these kind of thinking just making this already complicated man/woman situation even harder?

Since we are little, cartoons are forming the expectations that prince charming really exist. However, in the cartoons there`s also evil, complications, stepping stones and other limitations to realization of a true love.

However, people like to remember only good things, so after all those cartoons, they remember only the idea of prince charming, who comes and saves the day by only lifting us on the horse, and take us to "happily ever after" life, without us even moving a finger.

And in boys` life (and of some girls) then comes watching some other kind of movies, that also form their expectations of girls. Of course, expectations that are completely different than the ones girls are having... 

And then comes first love, first disappointments.. And the whole idea of the prince now gets more complicated. beside that general perfections he had, he now has to satisfy some other criteria too: to know how to communicate, to listen, to know how to have a good time, to be loved by friends, parents... And as we are getting older, we are adding some other expectations: he is not to be afraid of commitment, has to be independent, successful, responsible, to have initiative, and so on. Is this maybe the one? Or this one?

And the most important thing of all is this: he has to know that I exist. and to just come and pick me up, when I least expect it. Or even better: when I most want him!

Well, no way..

In my previous post I mentioned my version of prince charming: there`s no such prince, but neither only the horse. There`s a prince, but without a horse, with arms strong enough to lift you up and bring you on your common road. However, with occasional letting you walk on your own, because he`s not from a fairytale, and he has the right to get tired.

In the end, everything comes to one simple thing: a prince is someone who loves me... with all my flaws... with whom I don`t have to have movie experiences to realize that I love him.

And if he still doesn`t show up, you should keep in mind this:



What is prince charming for you?

Monday, March 4, 2013

What I have learned this month

1. Da neke stavove ljudi ne možeš promeniti. To je posebno teško prihvatiti u situacijama u kojima si siguran da si pogrešno i nepravedno optužen. Jedino što onda možeš promeniti je sopstveni stav o celoj situaciji, kao i ponašanje prema toj drugoj osobi.


2. Da svakom dođe trenutak kada prestane imati želju da se svake nedelje provodi, druži i upoznaje nove ljude. I prioritet polako preuzmu vrednosti vezane za porodicu, mir i dom. A opet, postoje i ljudi za koje misliš da se nikad neće smiriti, i koji će uvek želeti da žive "momački/devojački" život. I to je OK.

3. Da i dalje možeš biti tretiran kao neko ko se razume u muziku, čak i ako si jedan od onih koji govore "volim da slušam razne/različite muzičke pravce" (8 tracks link).

4. Da je život suviše kratak da bi smo pričali samo jedan ili dva jezika.

5. Da i hejt i cinizam mogu biti izuzetno privlačni, ako znaju da se doziraju i iskoriste u pravom trneutku.



///////////

English version

1. That some people`s attitudes you can`t change. It`s especially hard to accept that in the situation when you know that you are wrongly accused of something you didn`t do. The only thing you can do than is to change your own attitude towards the situation, or your behaviour towards that person.

2. That everyone comes to a phase in life when he/she stop wanting to hang out with friends every week, but instead gives the priority to the values connected to family, home and peaceful events. And then again, there are people for whom you think that will never stop leading the "bachelor life". And that`s OK.

3. That you can still be treated as someone who know music, even if you say things like "I like listening to all different kinds of music genres" (8tracks link).

4. That life is too short, not to talk a few languages.

5. That cynism is sometimes very attractive, if one knows when and how to use it.

Thursday, February 21, 2013

Yes, single can mingle! (in Serbian)

Month number 11, Task 4
(Tekst se odnosi na sve one koji žele da promene svoj single status)

Iako sam već duže vreme u srećnoj vezi, ovaj tekst pišem iz dugogodišnjeg iskustva sa single životom, sa svim fazama kroz koje mislim da jedna single osoba može proći.

Ukoliko nije izašla razočarana iz neke veze, single osoba ima česte faze zadovoljstva svojim statusom. Ona barem može da izlazi, da se provodi, nikom ne treba da polaže račune, pa onda još rado kritikuje drugarice koje su zauzete i koje sada manje vremena imaju za nju.




Ukoliko je ta single osoba u prošlosti doživela neko razočarenje, single status joj pored provoda omogućava i da se zaštiti od novih krahova u ljubavi...


 Onda su tu i faze kada shvatiš da ti je super, ali bi ipak voleo/la da imaš nekoga pored sebe...



.. nekima je teško da priznaju da bi ipak voleli da su u vezi, neki se boje da ne bi mogli da iskombinuju karijeru i vezu, neki i dalje nisu razrešili razočarenje i strahove da opet ne budu povređeni, a neki (naročito muškarci u Srbiji) se plaše da će se vezati. Da, da, ako niste znali, u Srbiji je to novi trend strah/fobija - plašim se vezivanja. "Šta ako se zaljubim?","Vidim već sad da ona može biti TA, daj bolje odmah sve da prekinem.. Samo mi treba da dođem još do ženidbe.." (a pritom ima blizu 30!). E to su oni ljudi koji verbalno iznose stav kako "će uvek biti single" ili "kako je mnogo bolje njima koji se lepo druže, nego onim ljudima iz društva koji moraju da kombinuju momka/devojku i društvo", a neverbalno šalju poruku kako tim čvrstim stavom u stvari više ubeđuju sebe nego sagovornika.
A neki, opet, priznaju sve to sebi, pa očajnički krenu da traže saputnika. A od osoba (naročito) devojaka koje "smrde na očaj" svi muškarci beže. 

I onda krene da opada samopouzdanje, kao i nada da će taj "pravi" zaista naići..




 Što je šteta, jer:


 .. samo to treba osvestiti, i prihvatiti da u životu ne ide sve stihijski. Za neke od nas je život isplanirao malo više rada i truda da bi došli do željenog cilja, samo ne treba odustajati! Treba pronaći da li negde grešimo i mi sami, ako smo tako dugo single...




.. potom prihvatiti sebe, i bez te "druge polovine"...


..a onda raditi na pronalaženju saputnika. Naročito ako imaš 30 i kusur godina, imaš uglavnom žensko društvo i radiš u ženskom kolektivu, a želiš nekog pored sebe. Princ na belom konju neće zakucati na tvoja vrata, ukoliko nije imao gde da te primeti. Kreći se, druži, izlazi, počni da četuješ.. Znaj da si dala sve od sebe.. To i dalje ne donosi 100% sigurnost da će se snovi ostvariti, ali barem ćeš znati da si ti pokušala sve!


Kod mene je upalilo ono "kad se najmanje nadaš", ali kako sebe dovesti do tog stadijuma? Zato ja ne žalim ni za jednim pogrešnim pokušajem, povremenim očajničkim fazama, i ostalim šamarima realnosti. Oni su učinili da puno naučim o sebi, šta sam to dobro radila a šta ne, i pre svega mi razjasnili sledeće: zaslužujem dosta, i ne bi bilo dobro da se zadovoljavam sitnicama. Međutim, isto tako i ovo: princ na belom konju ne postoji. Postoji samo princ bez konja, ali sa dovoljno snažnim rukama da te u pravom momentu digne i ponese duž vašeg zajedničkog puta, povremeno te puštajući da pešačiš, jer on nije iz bajke, i jer i on može da se umori!

I za kraj: uvek kada gledam ovu scenu, pomislim kako neko može da tvrdi da bi ostao hladan ako bi ovo doživeo?



Friday, February 8, 2013

Da li sam ja zaljubljena ili volim? ///// Have I fallen in love or am I IN love?

Month number 11, Task 1
(scroll down for English translation of the text)

U poslednje vreme mi je ponestalo ideja za zadatke u okviru Projekta 6x6, pa su mi dragi blogodrugari na mom drugom blogu CreaCtive dali ideju da se ovog meseca posvetim temi Ljubav. Uskoro je Dan zaljubljenih, a o ljubavi svašta može da se napiše i uradi, pa sam brzinski krenula u akciju. I trudiću se da ne budem puno patetična, kako bi vam bilo zanimljivo da čitate :)

I eto nas kod priče o zaljubljenosti i ljubavi... Jedan poznati novosadski psiholog je rekao: "u zaljubljenosti ti tražiš nekoga da sa njim PROživiš, a u ljubavi da PREživiš". I zaista je tako. Kada sam se zaljubiljivala samo sam bila usmerena na to kako da se dobro provedem sa tim momkom, kako da nam bude lepo. Neminovnim neprijatnim  stvarima tu nekako nije bilo mesta. Ili su bile ignorisane. Leptirići u stomaku, žmarci u rukama. Kao da si u nekoj drugoj dimenziji.


A u ljubavi su najvažnije sigurnost, podrška, razumevanje, komunikacija. Vrednosti o kojima u "proživljavanju" ni ne razmišljamo. No, mislim da i ovde postoji "kvaka 22", jer ako se usmerimo samo na ove prethodno opisane vrednosti, opet nije dobro. Ne smeju se zaboraviti ni intimnost i (barem povremeni) dobar zajednički provod. Što me dovodi do nekog ličnog zaključka da su dva osnovna stožera uspešne ljubavi: komunikacija (i sve što ona podrazumeva: razumevanje, podršku, razgovore..) i intimnost. Jedno bez drugog ne idu, a i ljubav bez oba ne može da opstane.

Da se vratimo na zaljubljenost... Još jedan moj edukator opisao ju je kao "patološko emocionalno slepilo sa selektivnom pažnjom". Ili, po naški rečeno: zaljubljena do ušiju ili zaljubljena kao ćurka. Ne vidiš loše strane druge osobe, vidiš samo njega i nikoga drugog i teško prihvataš bilo šta ili bilo koga ko može da ti umanji tu silinu predivnih osećanja koja nosiš u sebi.


Kažu da se prvo zaljubimo, pa onda pređemo u ljubav. Zaljubljenost je intenzivna, usmerena samo na pozitivno kod druge osobe. Onda dođe ljubav, koja nije baš toliko intenzivna, ali je dugotrajnija, sigurnija, funkcionalnija. U takvom opisu ljubav ispade dosadna, za ne poželeti. Čoveku prosto dođe da stalno bude samo zaljubljen. E zato sam ja našla savršeno rešenje: voleti, biti u ljubavi, ali povremeno održavati i zaljubljenost :) Nije lako, i povremeno treba to održavati takvim, ali se isplati. Sada će sigurno neki od vas reći "ljubav treba da bude spontana, na njoj ne treba raditi". Da, ona se DESI spontano, ali da bi trajala, treba je zalivati, negovati, i tu nema ničeg ružnog. Jer u suprotnom, svako od nas će, kad se jednog dana probudi i pomisli "Bože, pa da li ga ja danas volim" (što je normalna pojava), pobeći glavom bez obzira, zbog pogrešnog uverenja da ljubav mora biti jaka svakog dana, i da je to 100% stihijska pojava.

I sada na kraju, kada čovek pročita sva ova moja pisanija, nema šta drugo da pomisli nego "ako je to sve tako komplikovano, bolje da se ne zaljubljujem" iliti "nije to za mene". Ljubav jeste komplikovana, ali je upravo to njena čar. Barem nije dosadna :)


/////////////////////////

Lately I was running out of the ideas for monthly tasks here in Project 6x6, and my dear blogging friends from my other blog CreaCtive gave me the idea to dedicate this month to the theme of Love. Soon it`ll be  Valentine`s day, and one can write and do variety of things about love, so I have immediately gone to actions. And I`ll try not to be too pathetic, so that it all stays interesting for you to read :)

So, here we are at the story about falling in love and being in love.. One famous psychologist from my town has once said: "when you are falling in love you look for someone to have a good time with, but when you are IN love you look for someone to have a security with". And it really is like that. When I was falling in love with somebody, I was constantly directed towards having a good time with him. There was no place for the inevitable unpleasant things, or they were ignored. Butterflies in the stomach, goosebumps in my arms. As if I was in another dimension..

And in love the most important things are security, support, understanding, communication. The values which in "having a good time" we don`t even think about. Anyway, I think that here we have a "catch 22", because if we pay attention only on those values, it`s not good also. You can`t forget about intimacy and (at least occasional) good night out. Which leads me to my personal conclusion that two basis of a successful love are: communication (and everything that it means: understanding, support, dialogue...) and intimacy. One can`t go without the other, and love can`t succeed without both.

Let`s go back to falling in love... Another of my educators has described it as "pathological emotional blindness with a selective attention". Or, in everyday words: fall in love like a fool. You don`t see the bad side of the person, you just see him and nobody else and you hardly accept anything or anything that can get in the way of all that emotional intensity you have in you.

They say that first we fall in love and than we are IN love. Falling in love is intensive, directed only on a positive in one person. And than being in love comes, which is not as intensive, but it`s more durable, safer, more functional. In that description love turns out to be boring, not to be wished for. One can want only to fall in love in life. That`s why I have found a perfect solution: to be in love, but also to fall in love occasionally. With the same person :) It`s not easy, and you must work on it, but it pays off. Now some of you would probably think "love must be spontaneous, you don`t have to work on it". Yes, it happens spontaneously, but in order for it to last, you need to cherish it, caress it, and there`s nothing wrong with that. Because, otherwise, each one of us would one day, when awaken with the thought "maybe I don`t love him that much today" (which is normal), run away, from the wrong belief that love must be strong every day, and that it`s something that is 100% spontaneous.

And now eventually, when one reads all of those writings of mine, would maybe think "this is waaaay to complicated for me. Better not to fall in love". Love is complicated, but that`s exactly its virtue. At least it`s not boring :)



Sunday, January 27, 2013

The ABC of me (part 3 and 4) - some of my life philosophies

Month number 10, Task 3 and 4
(Note for English speaking friends: the serbian words are connected to the alphabet, so the English translation won`t exactly match)

K - karakter. Imati ga, održati i u skladu sa njim reagovati - pravo je umeće.

//////////

K - personality and coherence. To have one, to maintain it and to react based on it - that`s a real skill.


L - laik. Ne volim kada je neko laik za neku temu, a pravi se pametan i vodi glavnu reč.

LJ - naravno ljubav, ali i ljudi. Ponekad ih tako volim, ali nekad i žalim što nisam životinja.

////////////////

L - a person who doesn`t know the basic facts about some topics, but is trying to be smart and wants to lead the main word.

LJ - of course love, and people. Sometimes I love people, but some days I regret of not being the animal.


M - moći, kao glagol. Kada veruješ da nešto možeš, u velikoj meri povećavaš šansu uspeha. Čak i kada ti deluje nemoguće, barem ćeš naći najbolje rešenje.

N - novine u životu. Ponekad plaše jer donose neizvesnost, ali gotovo uvek prijaju i omogućavaju napredak.

NJ - njanja. Ne volim kada su ljudi slabašni i kada im stalno nešto fali, stalno nešto kukaju, stalno im nešto nije dobro.

////////

M - can, as a verb. When you believe that you can, you are increasing the chance of the success. Even it seems impossible, at least you`ll find the best solution.

N - new thing in life. Sometimes they frighten you because they bring uncertainty, but almost always they suit you and they are bringing a progress.

NJ - a person who can`t stop whining. I don`t like when people are constantly weak, when they`re constantly missing something or constantly don`t feel well.



O - oči. Ne idem toliko daleko da kažem da su "ogledalo duše", ali pogled puno toga govori. I oči su mi najlepši deo nečijeg lica.

/////////

O - the eyes. I don`t go that far by saying that "eyes are always a mirror to a soul", but the look can really say a lot. And the eyes are the most beautiful feature of the face.


P - promene. Baš ih volim. Ima i onih negativnih u životu, ali mislim da čak i u njima možemo nešto novo naučiti. Barem o sebi i svojim kapacitetima...

////////

P - changes. I really like them. There are some negative changes in life, but I think that even in them we can learn something new. At least about ourselves and our own capacities...

Thursday, January 24, 2013

The ABC of me, part 2

Month number 10, Task 2
(Note for English speaking friends: the serbian words are connected to the alphabet, so the English translation won`t exactly match)

E - eureka. Kao otkriće, "lampica". Imam ih na hiljade dnevno.

Ž - život. Srećna sam što ga imam i gledam da ga iskoristim najbolje što mogu, iako sam nekad ljuta na njega :)

///////////

E - eureka. As a discovery. I have one of those almost every day.

Ž - life. I`m happy to have one and I`m trying to use it the best I can, even though I`m sometimes angry with him :)  

Z - zafrkancija. Važan deo mog života.

I - istina. Moj najveći prijatelj, ali često i neprijatelj. Uglavnom je jača od mene, pa se ponekad borim da je sakrijem.

///////////

Z - joking. Inportant part of my life. 

I - the truth. My best friend, but sometimes the enemy, too. Mostly it`s stronger than me, so sometimes I have to fight to keep it down.



J - JA. Ako njega pronađeš i prihvatiš, ti si na konju!

///////////
J - myself. If you find it and accept it, you have everything.

 ___________________________

PS - Ceo dan mi je na repeat ova uplifiting pesma... Uhhhh... 

///////

PS - The whole day this uplifting song is on repeat... Uhhhh...

 


Tuesday, January 15, 2013

Sisters are a unique treasure!

Month number 9, Task 5

Kada sam ja rođena bila sam jedino dete u porodici. Pažena, mažena, centar sve pažnje.

///////////////

When I was born I was the only child in the family. Centre of all the attention, loved, caressed, spoiled.


A onda je posle jedno 2,5 godine mama u kuću donela jedan presladak, pre vremena rođen smotuljak. Rekli su da je to moja sestra i sada su malo od sve one pažnje polako počeli i ka njoj da usmeravaju. Imitirala sam ih, radila ono što i oni: mazila je, hranila, gledala je i smejuljila se na pokrete njenih milimetarskih ručica.

/////////////

And then one day, after about 2,5 years my Mom brought into the house one little sweet, prematurely born bundle. They said that it was my sister and now a little of all that attention they directed towards her. I was imitating them, doing all the things they did: hugged her, fed her, watched and smiled while she was moving her little hands.

 
No, nije bilo tako retko da uvatim priliku kada odrasli ne gledaju pa da joj stavim prst u oko, ili da je bacim na pod, onako svu nevinu i umotanu. Plakala sam posle znajući da sam uradila nešto zabranjeno, ali bilo je jače od mene. Posle je malo porasla, pa sam promenila taktiku: sada su morali i meni da daju sve što i njoj, da sa mnom rade sve što i sa njom. Ponovo sam počela da pijem mleko iz flašice, ako  krenu po krompir u podrum zajedno sa njom u rukama jer plače, odmah se i ja uvatim za drugu ruku.

//////////////////

Anyway, not so rarely, I was catching the opportunity when the grown-ups weren`t watching, to put a finger in her eye, or to throw her on the floor, that little and innocent bundle. I was crying afterwards knowing that I did something wrong, but it was stronger than me. Then she grown a bit older, and I changed a tactic: they had to give me everything they were giving to her, had to do with me all the things they did to her. I started to drink milk from the baby bottle again, if they were to go to the basement for eg, the potato and were carrying her in the arms because she was crying, I was immediately catching the other hand.


Sestra je počela da izrasta u jedno jako milo i mirno stvorenje, koje se nije bunilo ni za šta, i uvek je čekala da ja prva biram, pa njoj šta ostane. Jedno vreme je čak plakala sva tužna što nije bila dečak, pa je tražila da je šišaju na kratko.

//////////

My sister started to grown into one dear and caring girl, who wouldn`t mind anything, and was always waiting for me to choose first, and she was satisfied with the other thing left. In one period she was crying because she wasn`t born as a boy, so she wanted to have a boylike hair.


I ponekad nije mogla da dočeka da poraste, pa da doživi neke stvari kroz koje je njena starija sestra već prošla.

////////

And sometimes she couldn`t wait to grow up and to experience some of the things her older sister has already tried.


Onda je došla jedna duga faza kada smo se puno zajedno igrale i kada sam shvatala šta to znači imati sestru, šta znači ne biti sam.

////////////

Than came one long phase when we were playing together and when I really became aware of what it means to have a sister, what it means not to be alone.



U svom pubertetu sam to ponekad zaboravljala, u situacijama kada čujem ono roditeljsko: "možeš da ideš, samo ako povedeš svoju mlađu sestru sa sobom"... No, to me je brzo prošlo, i onda sam jedva čekala da se tako sazrela družim sa svojom sestrom, sa njom da pričam i krijem tajne od mame i tate. Ali, đavola! Sada je došao njen pubertet i ona nije htela da ide bilo gde sa svojom starijom sestrom. Imala je svoje priče, svoje tajne i svoje faze. 

///////////

In my puberty sometimes I was forgetting about that, in the situations when my parents were like: "Ok, you can go, but only if you bring your younger sister with you".. Anyway, I got over that fastly, and than I couldn`t wait to hang out with my sister matured like that, to talk with her and to hide our secrets form Mom and Dad. But, no! Now her puberty came and now she was the one who didn`t want to hang out with her older sister. She got her own stories, her secrets and her phases.

No, ja sam strpljivo čekala da izađe iz te svoje faze, i od tada uspešno održavam svesnost da je imati sestru najveće blago koje neko može imati. Barem, dok ne dobiješ svoje dete :)

/////////

Anyway, I was patiently waiting for her to get out of that phase, and from than on I`m constantly aware of the fact that having a sister is the greatest treasure that one can have. At least until you have your own child :)

Čudno je to kako neko ko je po mnogim stvarima dijametralno različit od tebe, može toliko da ti bude blizak i da te razume i poznaje kao nijedna drugarica koju si sama birala.

/////////

It`s funny how someone who is so different from you, can be so close to you, know you and understand you like no other friend you have chosen for yourself.



Prošlo je dosta vremena, sa svim svojim fazama, a ja i dalje mogu reći da je moja sestra i moja najbolja drugarica. Znam tačno kada da je pustim jer želi da bude sama, a kada da zovem malo više jer je možda usamljena. I ona isto tako. Iako ponekad jedna radi stvari koje druga nikada ne bi, obe znamo da poštujemo naše različitosti i ne osuđujemo se.

////////////////////

It`s been a long time now, with all its phases, and I could still easily say that my sister is my best friend. I know exactly when to let her be by herself, and when to call her a bit more often because she maybe feels lonely. She does that also. Even though sometimes one is doing things the other one would maybe never do, we both know how to respect our differences and not to judge one another.

Moja sestra se nedavno udala, i polako zasniva svoju porodicu. Dinamika našeg odnosa se sa tim životnim promenama neminovno mora menjati, ali bliskost i povezanost ostaju, i niko ih ne može uništiti.

Volim te, Dando!

//////////

My sister has recently got married, and she`s slowly making her own primary family. The dynamics of our relatioship inevitably is changing because of that, but our closeness and bond are staying, and no one can destroy them.

I love you, Dando!